Disney ulaže u tehnologiju čitanja uma

Prošli tjedan, Disney je u suradnji sa Javelin Venture Partners i MESA Venture-om investirao 3 milijuna američkih dolara u startup FEM Inc. sastavljenog od bivših Google-ovaca i Caltech neuro-ekonomista koji su izgradili video platformu Prizma koja koristi znanost mozga da bi odabrala videoisječke koje će ljudi zbilja gledati. No to nije samo jedan slučaj. Kompanijski akcelerator dao je 120 tisuća dolara FEM-i te isto toliko Emotivu, startupu koji koristi znanost mozga. Emotiv je objavio kako može "slijediti mentalne performanse, praćenje emocija i kontrolu virtualnih objekta sa mislima", navodi Cnet. 

Ovo ide i dalje, navodeći primjer kako je Nielsen agresivno počeo istraživati znanost o mozgu od 2011. te je 2014. kupio znanstveno neuroistraživačku firmu Innerscope Research koja tvrdi kako njihova tehnologija "mjeri i analizira moment-by-moment svjesne i nesvjesne odgovore na medije i proizvode, dajući kritički uvid u klijentovu odluku odabira". 

Analitičar Jim Nail iz istraživačke firme Forrster tvrdi: "Njihov posao je da privuku publiku dovoljno dugo da mogu umetnuti reklamiranje u tom vremenskom dijelu." 

"Mislim da će im alati (FEM) dati vrlo dobar uvid o tome što ljude drži zainteresiranima više od šest sekundi." - nadodao je Nail.

Izgleda obećavajuće, no zar ne bi bilo jednostavnije i jeftinije pitati ljude za dojmove odnosno što im se svidilo, a što ne.
Također, od ranije je poznato da su CIA i američka vojska s tajnim projektima pokušavali doći do onog ljudskog uma. Željeli su kontrolirati um radi stvaranja što savršenijeg vojnika, dok situacija s Disneyem pokazuje kako se radi o zaradi i novcu.

S druge strane, što bi se moglo dogoditi ako oglašivači previše dobro upoznaju ljudski um? Rachel Payne, suosnivateljica i CEO FEM-a o tome kaže: "Ako FEM usavrši znanost online gledanja, jedina stvar koje bi se trebalo bojati je uživanje u nalasku sadržaja vrijednog našeg vremena". Naime, ulazak u nečiji um na silu te kontroliranje njegovog mišljenja moglo bi se okarakterizirati i kao najteže kršenje čovjekove privatnosti. 

"Ne mora voditi k tome da svi konstantno gledaju videoisječke, ali može voditi ljude da ne budu frustrirani." - nadodala je Rachel. U svakom slučaju, vidljiva je razlika interneta prije još nekoliko godina pa do danas kada reklame sve više "opsjedaju" ljude na internetu, polako dobivajući onaj "status frustracije" kao za vrijeme gledanja na televiziji te je samo bilo pitanje vremena kada će se to prebaciti i na internet.