IT Biz Expo 2017: Jesmo li spremni za Industriju 4.0

Digitalni svijet koji je osvojio naše proizvodne pogone, dnevne sobe i džepove, sada diktira novu fazu razvoja čovječanstva pod nazivom Industrija 4.0, što nije ništa više nego strategija umrežavanja internetskih sustava s idejom da se uspostavi komunikacija između ljudi, strojeva, proizvoda i poslovnih sustava.

Kao i puno puta do sada postoji opravdana bojazan da bi Hrvatska opet mogla zakasniti na vlak, pa bi mnoge tvrtke i organizacije mogle imati ozbiljnih problema ukoliko se ne prilagode novom dobu i implementiraju tehnologije koje odgovaraju zahtjevima Industrije 4.0. 

„Tajana Barančić : ICT je ljepilo cijelog gospodarstva. Tokaru nužno treba IT-ovac, ali IT-ovcu nužno ne treba tokar „

Usprkos činjenici da postoje i određene bojazni od "prevelike pameti" industrijskih sustava, posebice u domeni robotike koja stvara određenu prijetnju radnim mjestima, osnovne ideje Industrije 4.0 nisu dehumanizacija i kibernetika koja služi sama sebi, već namjera da se stvore pametne tvornice i digitaliziraju poslovni proizvodni procesi kako bi se povećala kvaliteta, smanjili troškovi poslovanja te povećala fleksibilnost i učinkovitost proizvodnje te time automatski i konkurentnost na globalnom tržištu. 

Oko ove teme okupljeni su vrlo zanimljivi panelisti: Tajana Barančić, predsjednica udruge CISEX, Sergio Galošić, CEO Klimaopreme, Darko Gebaei, CTO Agrivija i mladi karlovački inovator Albert Gajšak, tvorac Makerbuina.

Sergio Galošić je govorio o svojoj viziji: „Gdje smo mi danas moramo pogledati unazad. Statistički, danas se u svijetu razvoj mjeri po broju robota u proizvodnji prema omjeru broja radnika. Južna Koreja ima preko 400 robota na 10.000 zaposleinka, iza nje je Japan s 300, zatim SAD, pa Europa.Slovenija npr. Ima 80, što je veći prosjek od Europe. Hrvatska daleko zaostaje i moramo jako zagrebati da uopće uhvatimo korak sa svijetom.

Tajana Barančić je izjavila:  Imamo smjenu generacija u gospodarstvu, i tvrtke koje su nastale u vrijeme 90-ih nisu svjesne procesa automatizacije i digitalizacije. Veliku ulogu tu mora odigrati smjena generacija. Ali nisam sigurna niti koliko su te nove generacije obrazovane u IT-u, biznisu i novim tehnologijama. Jako kasnimo u svemu, a strateški ne radimo ništa. Sve promjene dolaze iz privatnog, volonterskog i altruističnog sektora, nema ništa sistemski.

Umjesto da gradimo bazu, mi imamo sve manje STEM obrazovanih. Dugo smo tražili podatke o odljevu IT-jevaca, između 2011 i 2014 iselilo je više od 10.000 IT ljudi. Anketu smo radili i u tvrtkama i usporedili s 2015, pa smo procijenili da je još 7 tisuća ljudi otišlo. U tom svjetlu govorimo o industriji 4.0, pa imamo situaciju da tvrtke rastu enormno, a nema ljudi da se zaposle. 

Sergio Galošić kaže da smo 2012. napravili odluku o potpunoj robotizaciji. „Nama su se prihodi udvostručili kao i broj zaposlenih, a upetorostručili smo i izvoz. Ako nemate visokorobotiziranu proizvodnju vi ne možete biti konkurentni. Ključni problem su zaposlenici  

Darko Gebaei kaže da je Rumunjska 2001. ukinula stopu poreza na dobit u IT-u i može zaposliti više stručnjaka. Nama je problem jer trebamo zaposliti mlade stručnjake, a oni trebaju starije mentore koje je problem zadržati. 

Tajana Barančić kaže da bi Hrvatska u proračunu izgubila samo 100 milijuna kuna kad bi se primijenio rumunjski recept, a taj bi se iznos vratio kroz potrošnju i PDV te kroz dodatne vrijednosti koju generiraju ljudi koji su ostali (a ne otišli) i zapravo bi povrat investicije bio u istoj godini.   

Albert Gajšak, mladi karlovački inovator iznio je svoj put uspjeha: „Krenuo sam s 11-12 godina na radionice robotike u Karlovcu i tako je sve krenulo. Kasnije sam se nastavio time baviti, upoznao sam super ljude koji su me usmjeravali. I u zadnjih godinu i pol dana sam krenuo s Makerbuinom.  Na Kickstarteru sam išao na 10.000 dolara za 200 uređaja, a skupili smo na kraju 100.000 dolara. Čak 92%  narudžbi došlo je izvana.  Zasad mi je plan ići na FER, ali prvo moram završiti srednju školu za deset dana.  

Sergio Galošić kaže da će robotikom biti ugrožena brojna radna mjesta, ali treba naglasiti da će se stvoriti potpuno nova radna mjesta. Treba naglasiti da u Europi radna snaga stari i kroz 50 godina će se smanjiti preko 30-40% radnih mjesta.  

Tajana Barančić dodaje da će za implementaciju Industrije 4.0 posljedica biti višak 400 tisuća ljudi, ali će se generirati milijun novih radnih mjesta, a to je priča iz Njemačke. Riječ je prije svega o poslovima u proizvodnji, gdje će roboti zamijeniti sve manualne poslove .

„Mi imamo totalni deficit srednje stručne spreme. Trenutačno imamo 350 ljudi, a u sljedećoj investicijskoj rundi bi zaposlili preko 100 ljudi, ali ne znamo otkud. Na primjer, jako su traženi CNC operateri, čije su se plaće izjednačile s inženjerskim“, kaže Galošić.

Darko Gebaei  ističe da se puno tvrtki koje su imale proizvodnju u Aziji, vraćaju u Europu ili zemlje koje omogućuju robotizaciju jer je to dugoročno bolje nego ulaganje u jeftinu radnu snagu. Bit će potrebna prekvalifikacija radne snage, jer će biti puno manje potrebe za hrpom zanimanja. Hrvatska danas proizvodi stručnjake u područjima kojih ne treba, primjer je ekonomija. Treba stvarati i takve stručnjake, ali to ne odgovara potrebama tržišta. Trebamo kompletnu reformu, od uvođenja STEM znanja u osnovne škole, da se pobude zanimanja za tim smjerom. Tehničke škole upisuju učenici koji nisu upali u gimnazije. Nedostaje i sustav obrazovanja o budućim zanimanjima.  

„Puno me ljudi pita je li me kontaktiralo neko ministarstvo ili jesam li i ja sam nešto poduzeo. Mislim da ima više problema, a da je ovo što se tiče mog projekta tek neka nadopuna koja treba doći nakon sustavnijeg pristupa u školama. Išao sam u matematičku gimnaziju, činjenica je da najbolji učenici idu u matematičke gimnazije, pa obične gimnazije, pa tek onda tehničke škole.  Radi se o tome da su u takvim školama standardi niži unatoč programu ili satnici koja je s matematikom i fizikom slična kao u gimnazijskom programu.  

„Danas sam bio samo dva sata u školi, nadam se da ćete mi napraviti ispričnicu", našalio se Albert Gajšak

Tajana Barančić navodi da robote u Hrvatskoj proizvode Inetec, Doking, STEMI i pet šest tvrtke koje rade assembly i customiziraju tuđu tehnologiju. Problem je velika barijera ulaska u to tržište. Takve stvari rade ogromne tvrtke poput Hyundaia, a R&D košta jako puno. 

 „Ono što mi možemo u robotici je izabrati niše i u njima možemo poput Inetecovaca ili Dokinga biti najbolji na svijetu i time smo pokazali da imamo znanja“, navodi Sergio Galošić i dodaje da nam umjetna inteligencija treba i to što prije. Roboti koji sada rade imaju koeficijent inteligencije ekvivalent 100, a prema projekcijama bi ti roboti kroz 10 godina trebali imati taj uvjetni koeficijent inteligencije 110. Samo to sve treba popratiti etičko poimanje i zakonska regulativa.  

Albert Gajšak cititrao je američkog fizičara Neila de Greiss Tysona i njegovu priču o pojavi viličara i parnog stroja koji su u svom razvoju sigurno imali problema i ozlijedili ljude, ali su nakon brojnih popravaka zamijenili mnoštvo poslova- „ Umjetna inteligencija će sigurno imati i neke probleme, ali će se ona s vremenom usavršiti i postajati sve bolja“, kaže mladi Karlovčanin.