'Europski poduzetnici se boje propasti i neuspjeha zbog reakcije okoline, američke nije briga za to' ^Istaknuto

Zanimalo nas je što poduzetnicima u njihovom poslovnom ekosustavu najviše odvlači pozornost i postoji li način da to poboljšaju. Amy je otkrila kako je puno puta u karijeri doživjela da se startupi i poduzetnici dok traže izvore financiranja "toliko fokusiraju na samu prezentaciju da zapravo izgube dodir sa svojim poslovanjem" dok je Mike komentirao da "svakako treba puno vremena da se prikupi novac i zbog toga poduzetnici nisu dovoljno posvećeni poslu koji rade." Poduzetnike je podijelio na dva tipa: oni koji su u potpunosti usredotočeni na svoj posao i "nikad ih nigdje ne vidim jer su toliko fokusirani na ono što rade" a drugi, oni na koje često nailazi, nisu uopće poduzetnici nego ih je nazvao wantrepreneurs i rekao da zapravo "ne rade ništa osim hodanja po konferencijama."

U današnje vrijeme, za što su krivi i mediji, je problematična činjenica da svi žele postati poduzetnici jer misle da će tako zaraditi lak novac. Bombardirani smo s naslovima poput "zaradili 10 milijuna dolara, 5 milijuna eura" i sl. a malo tko zna koliki rad i trud stoji iza tolikog novca. Amy se složila s našim mišljenjem i dodala da "mediji startupe previše uzdižu u zvijezde. Ali znate što? To je jako nemilosrdan posao s kojim se jako teško zaradi za život. Djelomično se smatram odgovornom za to jer u mojem časopisu često predstavljamo samo najbolje strane, a izostavljamo činjenice kao što su premalo novca za isplate plaća, manjak ljudi…"

S druge strane, Mike je svojevrsnu poplavu startupa usporedio s darvinizmom i rekao da to uopće nije loša stvar: "Od početka recesije 2008. i manjka poslova koje je donijela mladi se ljudi aktiviraju u startupima jer je to jedini način da dobiju posao! Puno je nezaposlenih u Europi, ali je recesija na neki način bila dobra za startupe jer je puno mladih krenulo u samoodređenje i sami se zapošljavaju odnosno sami si stvaraju poslove! Ipak, ako imate puno kompanija i puno poduzetnika, mnoge će propasti ali će jedna ipak uspjeti. Nažalost, mi u Europi imamo neku opću kulturu neprihvaćanja startupa što je loše s obzirom na talente koje imamo" zaključio je. 

Jedan od najzanimljivijih dijelova našeg razgovora se odnosio na razlike između legislativa te načina na koji ih Amy i Mike doživljavaju. Složili su se da je Amerika, što se tiče poduzetništva i startupa te zakona koji ih okružuju, manje stroga. "Ljudi su u našoj povijesti radili lude stvari, poduzimali rizike i radili ono što se još nikad napravilo. Taj je pobunjenički duh dio naše kulture. Vrlo smo mlada zemlja i nemamo tu ostavštinu u birokraciji i zakonima kao što ima Europa" komentirala je Amy.

Stari kontinent pak ima mnoge zakone koji su prisutni već stotinama godina. "Smiješna je stvar s Europljanima da smo na neki način opsjednuti vladama. Čak smo stvorili i novi tip vlade – EU – jer nam se to toliko sviđa" komentirao je Mike, na što ga je Amy pitala: "Zašto toliko volite svoje vlade?!" (smijeh).

Oboje misle da je najveća razlika između Starog i Novog svijeta činjenica da je Amerika golemo tržište s istim jezikom, dok je EU rascjepkana na mnoge malene zemlje i svaka ima svoj jezik, kulturu i način rada. Mike je nadodao da se poduzetnici u EU previše boje neuspjeha iako je on sastavan dio svakog poslovanja dok je Amy otkrila da vas u Silicon Valleyu "ne shvaćaju ozbiljno ako niste propali barem jednom. Tamo postoji i konferencija posvećena isključivo poslovnim promašajima. Drugačije je propasti u SAD-u nego u Europi."

Na kraju, i mi smo se složili s Mikeom, koji je rekao da je Europa poput sela, gdje se "svi boje što će im drugi reći ako propadnu, dok ih je u Americi baš briga."