dr. sc. Anja Barešić s Instituta Ruđer Bošković o primjeni AI-a u zdravstvu

VIDI: Postoji li konkretan ili popularan AI alat koji je već danas primjenjiv u zdravstvu i kojeg liječnici u bolnicama i slično koriste?

dr. sc. Anja Barešić: Postoji, samo što se u Hrvatskoj takvih alata može nabrojati na prste jedne ruke. U zdravstvu se umjetna inteligencija prvi put primijenila u 70-im godinama 20. stoljeća i stvarno postoji dugogodišnja tradicija primjene umjetne inteligencije u zdravstvu. Jednostavno, to je domena u kojoj postoji veliki potencijal da se tom tehnologijom nešto promijeni s jedne strane, i s druge strane, kažem, postoji dugogodišnja ekspertiza, kako u svijetu, i u Hrvatskoj se već dugi niz godina već bavimo upravo razvojem, mi na Institutu Ruđer Bošković, ali i razne druge institucije. U Hrvatskoj postoji nekoliko tehnologija koje se koriste. Dapače, jedna je čak i nastala kao proizvod hrvatskog startupa. Riječ o speech-to-text tehnologiji, dakle prevođenju govora tj. govorenog teksta u pisani tekst, koji je posebno istreniran model za jezike, između ostalog i hrvatski, za medicinske tekstove. To radi tvrtka koja se zove Newton Technologies Adria, oni prodaju taj proizvod i oni su nam jedni od partnera na projektu i upravo zato ih i imamo kako bi pomogli novonastajućim proizvodima, svojim svjedočenjem, znači objasniti kako izgleda taj put. To je recimo jedna tehnologija koju koriste naši liječnici. Ono što se meni zapravo jako sviđa kod toga je to da nije zapravo riječ samo o medicinskom proizvodu. Riječ je o nečemu što omogućava liječnicima da imaju više vremena za medicinu, a manje vremena da rade sve one poslove koji im zapravo ne bi trebali oduzimati previše vremena. To je recimo tipkanje nalaza. Diktiranje tog tipa omogućava da dobijete izgovoren i prepisani tekst gotovo instantno i onda ispravljanjem tih nekolicine pogrešaka jedno osam puta zapravo ubrzavate pisanje onog nalaza, za koji smo danas čuli na okruglom stolu da se još dan danas pišu u tekstualnoj formi. Znači ne pišu se u neke konkretne kućice, nego se piše nekakav komad teksta i onda na kraju pregleda gledate kako on tipka s dva prsta i čekate da bi otišli doma.

Postoje još neke tehnologije koje dolaze u kombinaciji s određenim strojevima. Recimo, naš nacionalni program rane prevencije raka pluća se temelji na jednom stroju – low dose CT-u, znači niske doze, uz kojeg onda ide AI model koji radi jedan od aspekata analize tih slika. Postoji ih sigurno još nekoliko. Postoje još neke tehnologije koje sada ulaze, koje su na samim vratima, a o njima ćemo onda kad dođu kod nas.

VIDI: Pričali smo i s dečkima iz MediBoosta koji su nam rekli da im je ova pobjeda donijela ogroman vjetar u leđa. Mislite li da bismo za nekoliko godina mogli vidjeti da naši liječnici koriste njihov proizvod?

dr. sc. Anja Barešić: Dapače, to je genijalna ideja zašto mi ovo radimo. Radimo kako bismo napravili startupe i dali im priliku da se razviju, ali upravo na one teme koje zdravstvu trebaju. Znači to je generalna ideja iza toga. Startupi dolaze s idejama i problemima koje oni želi riješiti, a ovdje je problem potekao od struke i sustava koji je rekao: „Mi želimo da se ovo riješi, nama ovo treba“. I definiranjem podataka i stavljanjem tog problema na neki način na stol smo dobili upravo rješenje za kojeg znamo da postoji inače na tržištu potreba. Upravo je ideja da najbolji ili najboljih nekoliko ili možda čak se i zajedno dogovore, tko zna što će donijeti vrijeme, da oni pokrenu neki svoj startup i da im tu upravo AI4Health.cro služi kao ta potpora od ranih faza sve do kasnije faze, kao i svim drugima koji dolaze do nas.

VIDI: Osim ranije spomenutog speech-to-text alata, postoje li neki slični alati koji pozitivno utječu na svakodnevni rad liječnika ili njihovu izobrazbu?

dr. sc. Anja Barešić: Dosta se priča o alatima koji ubrzavaju dijagnostiku ili odabiru bolje lijekove pa se i optimizira terapija i tako dalje. Ja zapravo smatram da najveći efekt na zdravstvo, pogotovo na naše hrvatsko zdravstvo koje je s jedne strane tehnički izvrsno, ali jako neoptimirano u svojim procesima, da će upravo najveći benefit biti kroz te tehnologije koje ubrzavaju određene procese i omogućavaju nekakve velike logističke pomake. Na taj način ni novci ni vrijeme se ne gubi na ono što nije fokus, a fokus su medicina i pacijenti. Tako da nekakve, ovo što se danas bilo spominjalo na okruglom stolu, kad bi se moglo pitanje liste čekanja, punjenje bolničkih kreveta, optimizacija troškove za određene lijekove, tipkanje nalaza…Takve neke organizacijske stvari kada bi se mogle riješiti, to je već veliki pomak, a da zapravo uopće ne zadiremo u medicinu. Neupitan je pomak u modelima koji se razvijaju, koji rade nekakve terapije, ili dijagnostiku, ili detekciju, ali je stvar u tome da oni zapravo obično u svom treningu zahtijevaju puno više podataka nego što jedna država s manje od četiri milijuna ljudi ima. I onda obično, često, takvi modeli nastanu negdje drugdje. Ne znači da ih neće razviti u Hrvatskoj.

VIDI: Moderator okruglog stola je upitao publiku koliko se njih posavjetovalo s ChatGPT-om oko nečega što bi inače pitali svog liječnika. Na tragu toga se razni tehnološki mediji stalno pitaju je li određeni alat kraj neke profesije. Koliko ti alati utječu na svakodnevni rad liječnika u smislu da pacijenti dođu i kažu doktoru „ChatGPT mi je rekao to“?

dr. sc. Anja Barešić: Pa dobro, do nedavno su rekli „Google mi je rekao“. Ja bih čak odgovorno tvrdila da Google može bolje reći od ChatGPT-a zato što Google ima nekakvu možda filtraciju nekakvih validnih izvora, dok ChatGPT kreira tekst…Znači ChatGPT, nije njegov problem to što je model razvijen, što je tehnologija tu došla, nije problem to što ga ljudi pitaju jer je to u ljudskoj prirodi, problem je, djelomično za problem krivim medijsku ekspoziciju te cijele pompe da tu sad dolazi nešto što će promijeniti apsolutno sve na ovome svijetu, ali to je obrazac koji je očekivan sa svakom novom tehnologijom. Ovo je inače treći period naglog uzleta AI tehnologije u povijesti. Nakon svakog takvog perioda dolazi takozvana AI zima, gdje ovisno o tome koliko smo se nahajpali, toliko nisko ćemo pasti u razočaranju u odnosu na taj hype i bojim se da se to događa sada, a događat će se još i više u generalnoj javnosti možda i kroz sljedećih godinu ili dvije. Ono što je užasno važno je da ljude učimo što taj model jest, što nije, što općenito LLM-ovi, a i svi drugi AI modeli jesu i nisu kako bi se koristili na odgovoran način. Jer, samo jedna anegdota, na nastavi koju smo održali prije s pobjednikom – pitamo studente koriste li ga, studenti ga koriste. Kada pitate bilo koga od 100 posto studenata koji ga koriste, znaju li za što je razvijen, odnosno na koje pitanje taj AI sustav odgovara, nitko ne zna. I vrlo je lako mentalno otići iz neke mentalne, želje i potrebe u onaj moment da to radi ono što ja želim da on radi. „To meni daje točne odgovore, to meni daje dobre odgovore“. Taj model ti daje lijepo sročene i uvjerljive odgovore, ali ni po čemu nije ni točan niti precizan. I ako to ljudi osvijeste, onda će osvijestiti činjenicu da pitaju ne liječnika, ne nekoga s medicinskom ekspertizom, nego nekoga tko zna slagati uvjerljive rečenice na bilo koju temu, a iza toga mogu biti notorne laži. I to je većinom moment gdje počinjemo ChatGPT koristiti na jedan drugi način. To dolazi jedino s edukacijom. I time da to ponavljamo, i ponavljamo, i ponavljamo, i ponavljamo. I pokušavamo to promijeniti na Medicinskom fakultetu, pokušavamo i u Zagrebu i u Splitu. Split je bio prvi lani, sad smo krenuli i u Zagrebu. Pokušavamo educirati i liječnike, što su pričali, generacijski je shift pa onda ove mlađe, i starije malo teže dobijemo, pa pokušavamo se pomicati prema tim studentima, pokušavamo i sve druge dionike u društvu to educirati, ali to jednostavno to opet mora doći nekim prirodnim tijekom. Problem je što su svi puno prebrzo počeli koristiti s puno prevelikim obećanjima u odnosu na ono što to realno može i jest.

VIDI: Kakva je procedura oko samih podataka za učenje modela, s obzirom da se radi o privatnim medicinskim podacima?

dr. sc. Anja Barešić: Dobila sam jedan komentar da danas ovdje nitko nije spomenuo GDPR. Ovdje danas nitko nije spomenuo GDPR zato što je za nas GDPR ne norma, nego apsolutni minimum i ovo sve što se danas pričalo je sve što ide povrh tog GDPR-a. Znači zdravstveni podaci iz naše perspektive trebaju biti puno više zaštićeni nego samo GDPR-om. Ta cijela legislativa oko zaštite zdravstvenih podataka je u nastajanju na razini Europe. To je projekt Europskog prostora za zdravstvene podatke koji je trenutno u fazi pilota i u kojem sudjeluje jedan od naših partnera, a to je Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Znači oni su institucija, kao što je pričao Petar na panelu, koji imaju znanje. To je institucija koja trenutno sudjeluje u tome i ono što mi pokušavamo sa ovim je napraviti je primijeniti ta znanja koja će tek postati zakon kroz par godina dok to prođe cijeli proces, znači iste te visoke standarde sada pilotirati u Hrvatskoj. Nije ideja da radimo stvari prije s nižim, nego da se unaprijed pripremimo na ono što dolazi na apsolutno visoku razinu zaštite jer jedino s njom možemo osigurati da su ti podaci upotrebljivi, a ima ih toliko da bismo ih stvarno htjeli krenuti koristiti. Tako da je ovo natjecanje napravljeno po apsolutno svim trenutnim pravilima struke i zato je taj takozvani nesretni secure processing environment, odnosno SPE, na koji su se čak i neki natjecatelji bunili da je to sve skupa besmisleno, da je preteško…Nije! Postoje razlozi zašto to tako mora biti. To je nekakav ples između omogućavanja i osiguravanja i zapravo je ovaj pilot utoliko važniji za hrvatski podatkovni prostor u zdravstvu. Zato što smo uspjeli prvi put napraviti da s jedne strane inovatori pristupe podacima, a da se ne izgubi taj moment privatnosti i sigurnosti. To u svakom trenutku treba biti standard i od njega ne treba odustati jer na kraju dana ti podaci su od pacijenata, stvarnih ljudi i to treba biti apsolutno zaštićeno.