Na konferenciji namijenjenoj promociji start-up kulture održanoj na Visokoj školi za informacijske tehnologije-Vsite, svoja je iskustva i mišljenja o financiranju novih projekata s publikom podijelio Mihovil Barančić iz udruge CRANE. Udruga je mreža „poslovnih anđela“ – privatnih investitora zainteresiranih za ulaganje u start-upe i inovativne tvrtke u prvim stadijima razvoja. Barančić se u nju učlanio zbog želje da pomogne u pokretanju i razvoju novih projekata, stekne nova znanja te da zaradi. Osim što djeluje u sklopu udruge, Barančić ima više od 15 godina iskustva u financijskom sektoru, te je bio član upravnog odbora Petrokemije. 

Intervju s Mihovilom Barančićem na VSite Fax Up konferenciji prenosimo u cijelosti.

Šaroliki tim osnivača iz cijelog svijeta stručnjake je impresionirao svojim bankarskim rješenjem „u oblaku“ Instafin namijenjenim za zemlje u razvoju. Brzo ih je prihvatilo i tržište, tako da se ovim bankarskim servisom već služe financijske institucije u nekoliko afričkih zemalja. Kao start-up tvrtka krenuli su iz Zagreba, a sada iz tog ureda vode uspješno poslove sa cijeli svijetom. Evo interesantne priče kako im je to uspjelo.

Antonio Šeparović, jedan od četiri osnivača koji je većinu svojeg života proveo u JAR-u objašnjava da „u pravilu poslužuju sve tipove institucija koje su 'niže' od tradicionalnih banaka, ono što se općenito naziva normalnim financijskih sektorom“. U to spadaju organizacije za mikrofinanciranje, kreditne zadruge, zaklade i slično.

Tvrtku su osnovali 2012. godine, uz Šeparovića, Nijemac Julian Oehrlein, Nigerijac Onyeka Adibeli i Amerikanac Andrew Mainhart. Pohvalili su nam se da dnevno rukovode s oko 10 do 15 milijuna eura, te otkrili kako su oformili tim i odlučili da njegovo sjedište bude baš u Zagrebu.

„Ja sam osobno prodavao bankarske sustave u prošlosti i upoznao Andrewa u Indoneziji“ počinje Antonio priču o njihovoj suradnji. Tada je Andrew bio njegov kupac, a opet su se sreli u Kambodži. Onyeka Adibeli je također bio njegova mušterija u Nigeriji, a Julian Oehrlein je već prije surađivao s Antoniem u istom sektoru. Ono što je svima bilo zajedničko jest da su se svi slagali da softver s kojim su rukovali jednostavno nije valjao. „Mi smo prodavali škart, oni su ga kupovali. Što sam više prodavao taj softver, to sam više bio razočaran što nemam jednu jedinu mušteriju koja bi mogla biti dobra referenca, što je za mene bilo krajnje deprimirajuće“ vrlo je izravno objasnio Antonio. Julian je pojasnio da nije postojalo nešto što će odgovarati tržištu, biti bazirano na modernoj tehnologiji, imati dobar sustav korisničke podrške a ujedno biti i povoljno za tržište kojem će se ponuditi. Tako se i rodila ideja za Oradian i Instafin. „Međusobno smo surađivali godinama, vidjeli smo problem iz prve ruke, vidjeli smo što znači ne imati ispravan alat za rukovođenje stvarno povećom količinom novca i jednostavno smo odlučili napraviti ga sami. Otkrili su da tek sada imaju softver kojeg su sami razvili i da mogu jamčiti da se radi o vrhunskom proizvodu, a drugačije ne bi mogli ni raditi zbog velike odgovornosti koja je na njima. O funkcionalnosti i pouzdanosti njihovog softvera ovise institucije koje uglavnom služe one najugroženije socijalne zemlje trećeg svijeta.

Oradian pomaže financijskim institucijama nudeći im tzv. cloud softversko rješenje za bankarske usluge koje je značajno jeftinije od alternativa, što neposredno smanjuje troškove poslovanja tih institucija i omogućuje im da smanje kamatne stope. Glavna je prednost njihovog softverskog rješenja što omogućuju neefikasnim financijskim institucijama da postanu efikasnije tako da se one posredno šire i služe sve veći broj klijenata, čime raste i broj krajnjih korisnika Oradianovog softvera. Instafin svojim klijentima naplaćuje nekoliko eura po krajnjem klijentu, tako da su njihove cijene automatski prilagođene zahtjevima institucijama svih veličina. S druge strane, nemaju robusnu infrastrukturu i ne treba uložiti milijune kako bi počeli raditi s njima.

Ono što nam je bilo zanimljivo jest odluka osnivača da sjedište Oradiana smjeste u Zagreb, pogotovo zato što nijedan od osnivača nije pretjerano vezan za Lijepu našu. „Razmotrili smo sve opcije i htjeli smo napraviti što je više toga moguće, tako da smo rezali nepotrebne troškove“ objasnio je Antonio. Također su presudile jednostavne a važne činjenice poput toga da nitko u tvrtci ne koristi auto nego idu pješice na posao, dok bi primjerice u Londonu ili Berlinu proveli 45 minuta dnevno na dolaženje i odlaženje s posla. Uz to, Hrvatska je u Europskoj Uniji te stoga ima sve njene prednosti: optički internet, dobre zračne veze sa gotovo svim svjetskim destinacijama te život u sigurnom okruženju „gdje ne morate imati rešetke na prozorima“. Ostatak ove cool priče o četiri osnivača iz svih krajeva svijeta koji u Zagrebu pružaju uslugu bankarenja siromašnim zemljama pročitajte u aktualnom broju VIDI časopisa za ožujak.