Kako uspješno do venture kapitala: Hrvatski startup osmislio Colomb.io, prvi i jedini takav u svijetu ^Istaknuto

Potencijal ovog startupa su prepoznali iz bugarskog akceleratora Eleven, te su Šimpović i suradnici uskoro dobili inicijalnu investiciju od 25.000 eura da na tri mjeseca presele u Bugarsku, žive i rade u Sofiji, razvijaju aplikaciju, upijaju nova znanja i privlače investitore. Tomislav nam je otkrio što sve rade u startup akceleratoru u jednoj od najsiromašnijih zemalja Europe, koju neki istovremeno nazivaju europskim Silicon Valleyem, koji su im planovi s Colomb.iom, te što misli o Hrvatskoj startup sceni.  

Otkud vam ideja za startup, koliko vam je trebalo za njegov razvoj i zašto baš u Bugarsku?
Glavni nam je cilj bio napraviti proizvod koji će pomoći lokalnim informativnim redakcijama u Hrvatskoj ali i u svijetu u skupljanju vijesti i materijala za objavu od samih čitatelja. Dobro smo proučili startup scenu te ulaganja i odmah smo si kao cilj postavili akcelerator Eleven u Bugarskoj. Počeli smo s razvojem u travnju prošle godine, dakle prije godinu dana, u lipnju s idejom ušli u ZIP te u prosincu dobili seed investiciju u Elevenu. Ideja je krenula od mojeg bavljenja medijima gdje sam s više od 10 godina iskustva u lokalnom novinarstvu u Varaždinu saznao sve probleme vlasnika medija te znam kako dobivanje informacije utječe na ukupni poslovni model.

Koliko je vas trenutno u Sofiji, kako to uopće izgleda u Elevenu?
Nas smo trojica trenutno u Sofiji, i imamo freelancere developere koje planiramo zaposliti sa sljedećom rundom investicije. Plan nam je zaposliti sedam do osam ljudi na 10 do 12 mjeseci koliko nam treba za doradu proizvoda i za izlazak na nova tržišta. 
Tri mjeseca koliko traje program Eleven, oni uvjetuju da tim bude u Sofiji i vole biti informirani o tome što radimo. Imamo predavanja i webinare kako voditi firmu itd. što su nevjerojatne mogućnosti za razliku od doma. Eleven investira 25.000 eura u projekt, a taj novac omogućuje da team bude potpuno posvećen razvoju proizvoda do izlaska na tržište. Uz to, Sofija je dosta jeftina što se tiče troškova života. Eleven postaje i vlasnik 8 posto udjela u tvrtki, a ulažu samo u projekte koji imaju globalni doseg, te gledaju ono što im može stvoriti čim veću vrijednost. Nama su, primjerice, osigurali kontakte sa najjačim bugarskih medijima i razgovarali smo sa svim glavnim urednicima najvećih medijskih kuća. Nisu nam uvjetovali na koje tržište idemo testirati svoj proizvod, dok god se on konstantno razvija. 

Kako biste danas opisali Colomb.io?
Aplikacija Colomb.io je mobilna aplikacija putem koje građani mogu slati tekst, sliku ili video na neku od 320 redakcija u Hrvatskoj koje imamo u bazi. Trenutno je u beta testiranju i zasad je dostupna samo za Hrvatsku, a u budućnosti ju planiramo proširiti po svijetu. Naime, fokus nam je manje lokalne redakcije koje imaju puno veći problem kod produkcije sadržaja, a opet je njihova zajednica puno više povezana i angažirana. Uz to, Colomb.io je ukorak s najnaprednijim današnjim trendovima jer je community journalism veliki hype, pogotovo u inozemstvu. Zahvaljujući networku Elevena, doprijeli smo do ključnih ljudi u sektoru, dobili znanje, savjetnike, te došli do angel investora i investicijskih fondova koji ulažu upravo u medijske proizvode.

Jesu li u bazi Colomb.io-a svi hrvatski mediji?
Vjerujem da smo stvarno uspjeli sve pokriti, jer smo istraživali grad po grad i općinu po općinu, od krajnjeg juga pa do krajnjeg istoka Hrvatske. Ako slučajno nismo nekoga uključili, neka nam se slobodno javi.

Iako je ideja poprilično jednostavna, nisam nikad čula da postoji aplikacija slična vašoj.
Ovo je sektor koji se trenutno razvija i naša je aplikacija jedno od prvih ovakvih rješenja. Proces je krajnje jednostavan: imaš aplikaciju kojom vijest dolazi na web a danas se ionako sve se razvija u smjeru društvenih mreža i ljudima se više ne koriste mailovi . Aplikacije su im lakše i dostupnije i ovdje zapravo spajamo dvije psihologije. U Bugarskoj s ovim startupom okupljamo oko sebe ljude koji znaju puno više od nas i to je vrijednost ovog Elevena. Ovdje i običan student može doći u Eleven s projektom, prijaviti se i uspjeti.

Jeste li imali nekih prepreka u razvoju i plasiranju na tržište jer vaša aplikacija traži od korisnika pristup njegovom identitetu prilikom skidanja?
Nismo uopće imali velikih problema ni prepreka jer mi manje više preuzimamo podatke s Facebooka i Googlea i ljudi dobrovoljno pristaju na takve podatke. Uz to, kroz aplikaciju je omogućeno anonimno slanje i nikome nije dostupno tko je pošiljatelj informacija. Danas je dobra stvar što su Google i Facebook za uzimanje podataka korisnika.

Mislite li da ovakva aplikacija uz sav ostali razvoj internetskog novinarstva znači kraj tiska?
Mislim da ne, premda je naš interest pre-publishing, a cilj nam je da građani koriste medij kao nekakav public timeline, ali ta informacija može biti provjerena i odobrena jedino i isključivo od novinara. Nama je zapravo cilj vratiti novinarima vrijednost koju su imali i danas se pokušavaju naći svi mogući modeli da se uključe ljudi u oba sektora objavljivanja vijesti: pre-publishing u što spada objavljivanje na portalima i post-publishing u što spada tisak, ali kad govorimo o instant informaciji ona danas na tržištu vrijedi puno. Mi želimo uključiti ljude i dati dodatnu vrijednost novinarima. Ovakve sustave si mogu priuštiti samo velike tvrtke, a mi smo s Colomb.io-om omogućili i malim redakcijama i sustavima da lakše dođu do community engagementa.

Neki poznati svjetski mediji Bugarsku proglašavaju „europskim Silicon Valleyem“. Što mislite zašto?
Pozitivno kod Bugarske je što su uspjeli u jednom trenutku uspostaviti sustav i strategiju i dobili su financiranje od EU. Akcelerator gdje smo mi je u početku financiran od EU, a osim Elevena tu je i Launch Hub. Investiraju u startupe ali po strogim pravilima odmah od prvih faza razvoja. To znači da je svaki od akceleratora investirao u više od stotinu tvrtki kao što smo mi. Inače, Bugarska otprije ima jako razvijeni IT sektor, i primjerice, kad smo bili tu u Sofiji prvi puta na selekciji, tvrtka Teleric je u tom trenutku bila akvizirana više od 300 milijuna dolara, što znači izravan novac u bugarski poduzetnički sustav. To je ono čega nažalost kod nas nema, i još dugo neće biti.

Mi smo u Hrvatskoj bili dio ZIP-a i to je jedan od rijetkih sustava koji radi sa startupovima. Takvih je sustava premalo i to se sve kod nas temelji praktički na entuzijazmu nekoliko ljudi. Problem je što kod nas nema strategije i država jako malo investira, kao što čine vani države i to strateški, i kroz razvijeni sustav investiranja. Imamo HAMAG-BICRO, i to je sustav koji pomaže mnogim početnicima, te potiče razvoj, ali premalo je i sredstava, a da ne kažem da su okviri za prijave razvučeni i po godinu dana.
S druge strane, ovdje u Elevenu nije stvar toliko oko novca koliko oko networkinga i konekcija jer smo postali dio Elevena i koristimo mrežu znanja svih 300 prijašnjih cofoundera. Mi smo ovdje zapravo jedan veliki community gdje svatko svakome pomaže na svoj način i kako može.

Koliko se onda Bugarska startup scena razlikuje od Hrvatske?
Pozitivno je da se osniva investicijski fond u Hrvatskoj, ali zasad je još uvijek sve temeljeno isključivo na nekakvim idejama i upornosti, a nijedan naš poznati startup gotovo da nema veze sa Hrvatskom, a kako stvari stoje, ne budemo ni mi.
Primjerice, mi smo krenuli s idejom u travnju prošle godine. Do ovog ovom trenutka - svibanj 2015. - nije postojala baš nikakva mogućnost sufinanciranja i subvencioniranja, jer nije bilo raspisanih natječaja. Zamisli sad da smo odlučili pričekati godinu dana do novog natječaja – tek sad bi bili na početku. A to je ono što mnogi čine, jer se ne usude sami krenuti, podići kredit, dati otkaz. Na taj način uništavamo potencijal koji imamo u znanju, i doslovno ga gušimo. Tko će čekati godinu dana na potencijalni projekt, pogotovo mlađi ljudi koji počinju iz nekakve kuhinje ili svoje studentske sobe? Nisu svi rođeni s poduzetništvom u krvi, ali imaju znanje, a to se ne iskorištava.

Dat ću jedan ironičan primjer odnosa države i sustava prema startupovima, iz našeg iskustva. Imali smo prošle jeseni predstavljanje uspješnijih projekata u ZIP-u, pred ministrom Marasom i veleposlanicima nekoliko država. No ministar poduzetništva, osoba koja bi trebala biti najzainteresiranija za predstavljanje onoga što su ZIP-ovi alumniji postigli, je održao govor na samom početku i otišao prije našeg predstavljanja. Po dijete u vrtić... Pametnome dosta.
Upravo zbog takvih situacija mnogi naši poduzetnici neće uvoziti novce u naš sustav, nego u strane sustave, jer kod nas već od vrha nema znanja i ne cijeni se ulaganje koje bi im s vremenom slilo novce u državni sustav. Ne povratilo ulaganje, već stvorilo i dodatnu vrijednost.

I ostale države osim Bugarske imaju odlične modele startupa, mislim da Francuska oslobađa plaćanja doprinosa na dvije godine krenete li u izvozni startup. Za te novce može npr zaposliti novog čovjeka koji ti može pomoći da duplo brže radiš duplo brže osvajaš tržište. Kome to objasniti u Hrvatskoj?
Pozitivna stvar je recimo ZIP, ali i oni moraju skupljati novce po Engleskoj u crowdfundingu da bi uložili u nekoliko naših startupa. Radili su kampanju tri mjeseca da bi skupili za investiranje u nekoliko projekata, na čemu im svaka čast. Ali nevjerojatno je da tih pola milijuna ili milijun kuna, cijena jednog boljeg auta koji političari voze, nije moglo biti osigurano od strane ministarstva, i to za razvoj 10 novih izvoznih tvrtki s globalnim tržištem. S druge strane, tu je jedna, iz naše perspektive siromašna Bugarska, u koju hrvatski projekti odlaze da bi krenuli u brži razvoj.

Hrvatska zaostaje u sektoru koji je doslovno - uvoznik novca. Znanje je najjeftinija sirovina koja postoji, dugo se uči, ali kad se jednom usvoji – ostaje kao trajna vrijednost tvrtke i ne košta. I to znanje se može odlično unovčiti putem izrade proizvoda, pogotovo softverskih, ili SaaS, i prodavati putem interneta kao usluga Amerikancima, Argenticnima ili Kinezima. Svaki tako uprihođen dolar je doslovno uvezen u Hrvatsku, bez prevelikog troška. Ti dolari znači bogatije društvo, veći standard, veće plaće, više PDV-a, više novca u proračunu. U konačnici, to znači i više novca za plaće političarima, pa bi im možda trebalo to tako objasniti, možda konačno shvate bit cijele priče, pa se nešto pokrene...