Hrvatski robot-pauk osvojio Indiegogo crowdfundere ^Istaknuto

Od Elektroboja do međunarodnog proizvoda
Priča o tome kako je krenuo STEMI ima dvije grane – riječku i zagrebačku. Potonja počinje s braćom Vukičević, Fućekom i Klabučarom koji su nakon šest semestara studiranja na FER-u i mora informacijama kojima su bili svakodnevno bombardirani odlučili primijeniti sva do tada stečena znanja i napraviti nešto konkretno. „Svog prvog robota nismo izradili u sklopu nekog predmeta ili obaveze na fakultetu, nego smo jednostavno rekli ‘dečki, idemo napraviti nešto svoje’ nakon što smo tri godine bili skroz pretrpani teorijom“, objašnjava Antun. Nakon što je njihov prvi šesteronožni robot bio izrađen, što je trajalo oko šest mjeseci, ova četiri elektrotehničara su posve slučajno završili na Elektroboju 2014., natjecanju studentske udruge eStudent koje su na koncu i osvojili. „Neki eStudentovci su nas ulovili na hodniku faksa dan prije zatvaranja prijava i rekli ‘dečki, morate se prijaviti na ovo’. Svi smo se zajedno našli i zaključili da ništa, idemo se prijaviti, nazvali tim ‘Šumska Jagoda’, prošli u drugi krug i na kraju pobijedili“, prisjećaju se blizanci Vukičević.
Cilj natjecanja je bio napraviti neku inovaciju do 1000 kuna, a niti njihovi profesori niti žiri Elektroboja nije vjerovao da mogu napraviti robota-pauka na daljinsko upravljanje unutar te granice. „Svi su mislili da nešto muljamo, neki čak i nakon što smo predali detaljnu dokumentaciju projekta, no imamo sve račune i finalna cifra je bila 998 kuna i 70 lipa“, otkrivaju mladi elektrotehničari.

Nakon osvajanja Elektroboja, njihov potencijal je prepoznat od strane fakultetske zajednice te su uz financijsku podršku fakulteta napravili puno naprednijeg šesteronožnog robota u vrijednosti od oko 25-30 tisuća kuna. „Taj je robot imao hrpu senzora, mogao je hodati po neravnom terenu i još puno toga i s njim smo osvojili rektorovu nagradu te smo sva četvorica na temelju njega ove godine napisali diplomski rad“, prisjećaju se dečki. „Ja sam nakon diplome ostao na faksu raditi kao asistent i svaka dva-tri dana se spuštam dolje u labos i vidjeti klince kako šarafe po našem robotu i nadograđuju ga za neke svoje projekte je prekrasan osjećaj“, povjerio nam se Fućek, inače odgovoran za programiranje algoritma hoda robota. To je upravo bila i ideja prilikom izrade tog robota, napraviti platformu za učenje i znanstvena istraživanja. Kako kažu njegovi kreatori, tu su platformu željeli približiti drugim studentima zato što su oni prilikom njene izrade toliko uživali.
Upravo ih je u to vrijeme opazio Marin iz Bure Znanja i to tako što je za njihovu pobjedu na Elektroboju čuo na Facebooku. Marin i Pavao su im brže-bolje pristupili i, kako sami kažu, jednostavno su „kliknuli“. Ideja koju su im predložili jest da naprave nešto slično manjih razmjera za širu publiku što bi plasirali kao svojevrsni „spin-off“ Bure Znanja. Ta neprofitna udruga je inače započela s radom 2011. te je prvotna bila korištena samo kao mehanizam, odnosno pravna osoba za pokretanje projekata. Danas broji tridesetak članova i iza sebe ima nekoliko raznoraznih inicijativa, prva od kojih je bila platforma za besplatno studiranje koju su krenuli razvijati na Sveučilištu u Rijeci.

Rad na tom projektu je krenuo još prije nego što je postojala srodna i danas megapopularna Coursera, a niti njena najava je nije obeshrabrila. Kako otkriva Marin, „kada smo vidjeli Courseru rekli smo ovo će biti preludo, pa idemo do kraja razviti nešto slično što možda neće biti na američkoj razini no barem ćemo u Hrvatskoj biti ‘up-to-date’ jednom kada taj trend zahvati cijeli svijet, što se i dogodilo s obzirom da danas 20 milijuna ljudi na sličan način uče preko najjačih svjetskih sveučilišta“.
Prvi njihov digitalizirani kolegij je bio Uvod u Psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci koji je upisalo više od 1000 ljudi iz Hrvatske i regije. „Buru Znanja smo napravili da krenemo implementirati tehnologiju u obrazovanje, da pospješimo postojeći sustav; temeljna ideja je bila maknuti predavanja, odosno ex cathedra predavanja s kolegija. Cilj nam je eliminirati stvari poput metoda računanja integrala u matematici s predavanja i te podatke digitalizirati, tako da na fakultetima ostane više vremena za praksu i obrađivanje primjera implementacije iz prakse“, govori Pavao.

U udruzi smatraju da se na taj način odgovornost za učenje prebacuje s profesora na studenta, a uloga profesora se transformira iz predavača u mentora. Također, i oni i mladi FER-ovci s kojima su se udružili vjeruju da se znanje najbolje utvrđuje kroz praksu i pomoću primjera, pogotovo ako je student ili učenik taj koji odrađuje tu praksu i stvara te primjere, a nije samo promatrač ili sluša o tuđim podvizima. „Isto kako su dečki napravili platformu za učenje robotike na robotu, Bura Znanja je platforma za ljude koji žele realizirati svoje kompetencije“, objašnjava Marin, naglašavajući kako svi vjeruju da bi znanje trebalo biti besplatno te druge općenite ideološke sličnosti među njima.

Upravo su zbog toga riječani smatrali da je STEMI logičan korak naprijed za njihovu udrugu i sve ono što ona predstavlja te su danas, nepunih godinu dana kasnije blizu praga realizacije svojih ambicija vezanih za svog malog šestonožnog hodača i sve ono što on predstavlja.

Žuri polako
Bura Znanja tako danas svoja iskustva iz digitalizacije znanja primjenjuje na edukacijskom dijelu STEMI projekta, odnosno izradi edukativnih materijala koji će dolaziti u paketu s robotom, dok mladi FER-ovci rade na samom robotu i pripadajućoj mu aplikaciji. „Cilj STEMI-ja za korisnika jest napraviti dobar projekt – robot je sjajan, ali on je samo udica za znanja i vještine potrebne za napraviti istog“, otkriva Marin. Uz učenje kroz primjere, Luka Fućek je napomenuo i da je STEMI privlačan zbog „onog osjećaja kada napraviš vlastitog robota“, istog kojeg su prije nekoliko godina imali i oni i koji ih između ostalog još uvijek motivira na daljnji rad u robotici te posebice na šestonožnim hodačima.

S istima kažu sada već imaju toliko iskustva da im je svaki sljedeći sličan projekt „još veći gušt“ jer znaju da mogu napraviti još kvalitetniji posao. Prototip STEMI robota su tako razvili preko ljeta, u nepuna tri mjeseca. Trenutačno rasprodani paket na Indiegogou garantira paket s dijelovima za jednog robota i edukacijskim materijalima i košta 250 dolara, a ta je cijena temeljena na pojedinačnoj proizvodnji s popustom za prve backere. Finalna cijena još nije poznata niti njima samima jer će ovisiti o volumenu proizvodnje i količini vremena koju će korisnici provoditi s robotom, no u STEMI timu naglašavaju kako će u svakom slučaju korisnik iz svojeg robota moći dobiti „10 puta više vrijednosti nego što je platio“, referirajući se pri tome ne samo na edukacijsku vrijednost svog proizvoda već i faktor inovacije o kojem će nešto više riječi biti kasnije. Za sada je jedino poznato da će cijena biti u dolarima iz razloga što je STEMI projekt usmjeren na međunarodno tržište, a njegovi kreatori dolar smatraju nekakvim zajedničkim nazivnikom za isti. Za krajnji rok isporuke su si odredili rujan sljedeće godine, iako će sve vrlo vjerojatno biti finalizirano i poslano puno ranije, no nisu se htjeli dovesti u situaciju u kojoj moraju reći kupcima da će kasniti s isporukom već će radije riskirati da ih ugodno iznenade nešto ranije.

Ta „žuri polako“ filozofija je u biti primijenjena na sve aspekte STEMI projekta. Kako otkriva Pavao, određeni investitori su im već i prilazili no projektni tim smatra da je put „organskog rasta“ na koji su se odlučili ispravan jer im u nekim aspektima cijele ove priče još uvijek fali iskustva. Konkretno, smatraju da će u ovoj fazi učenja efikasnije trošiti ograničena sredstva dok odgovaraju samo crowdfunding investitorima, odnosno ljudima koji su putem Indiegogo platforme preuzeli dio njihovog financijskog rizika. Alternativa je bila osigurati puno veća sredstva no odgovarati velikim investitorima. „Takav način razmišljanja je moguć jedino s crowdfundingom”.

Prvo domaća zadaća
Veliki investitori te ‘drže u mraku’ i moraš raditi točno što oni kažu, a mi trenutačno nemamo iskustva sa skaliranjem proizvodnje i nismo sigurni kako ćemo točno strukturirati obrazovanje i video lekcije“, nastavlja Pavao. Njegov riječki kolega je nadodao da „koliko god to glupo zvučalo, lako je doći do para, no teško znati pametno potrošiti te pare“. Drugim riječima, projektni tim ne želi neodrživi rast korisnika jer od njega dugoročno ne bi imali ništa, a STEMI je definitivno jedan dugoročni projekt. Zbog toga preferiraju prvo napraviti „domaću zadaću“, a tek onda razmišljati o eventualnim velikim investitorima, odnosno ne prije nego što mogu odgovoriti na njihovo najvažnije pitanje: na što ćete potrošiti novac? Postojeći model izravne komunikacije s kupcima im, kako otkrivaju, „zlata vrijedi“ jer svakog dana zahvaljujući korisničkim pitanjima saznaju što ih zanima ili ne zanima te zašto su kupili ili odustali od proizvoda. „I velike tvrtke se odlučuju na crowdfunding ne zato što im treba novac, već zbog izuzetno vrijednih povratnih informacija i stvaranja zajednice“, pojasnio nam je Marin. Korisnički feeedback im ne omogućuje samo poboljšavanje postojećeg proizvoda, već i identifikaciju korisnika na temelju koje mogu proaktivno djelovati i u budućnosti.

Kretanje od nule u strahu od „babe sa šest štaka“
Jedna od stvari koja je tijekom razvoja vidljivo poboljšana jest Android aplikacija za upravljanje robotom koju je Vlatko Klabučar originalno razvio u Scali. Nova verzija aplikacije je rađena u Javi ne zato što je efikasnija već iz razloga što je ista standard za Android development, a diči se, kako kaže Vlatko, „više fensi korisničkim sučeljem“. Također, razvoj portova za iOS uređaje i Internet preglednike jest trenutno u planu. Aplikacija nije jedini aspekt STEMI projekta koji je razvijen od nule.

U biti, sve od dizajna, preko elektronike i aplikacije pa do algoritma hoda je rađeno interno, „ground up“ kako to opisuje projektni tim. Takav pristup im je omogućio i da budu konkurentni s cijenom, a drugi razlog je i sama izvedba, odnosno želja da budu u korak s postojećom tehnologijom. „Da, možeš nabaviti nešto slično na netu, ali to izgleda kao baba koja se vuče sa šest štaka“, slikovit je Antun koji je naglasio kako su definitivno željeli izbjeći scenarij u kojem proizvedu „babu“. Zbog toga su se odlučili sve raditi od nule dok nisu bili posve zadovoljni, a razvoj još uvijek nije službeno zaključen dokle su god u fazi aktivnog prikupljanja povratnih informacija od kupaca. Ideja samog proizvoda jest educirati sve one koji žele naučiti nešto o svim disciplinama vezanim za robotiku, i to na način da savladaju STEM znanja (znanost, tehnologiju, inženjering, matematiku) te paralelno s učenjem gradiva grade svojeg vlastitog robota. Nakon toga će poticati korisnike da rade svoje inovacije nadograđujući već sastavljenog robota. „Robot je koncipiran na način da na njega možeš staviti bilo kakav dodatni senzor ili aktuator, to je platforma za učenje i inovaciju“, govori Josip, inače odgovoran za dizajn STEMI robota-pauka.

Projekt će po svom završetku također prijeći u potpuni open source, tj. svi zainteresirani će moći dobiti source kod pripadajuće aplikacije, popis dijelova i svu pripadajuću dokumentaciju, što je isto tako napravljeno u nastojanju da potaknu inovacije na temelju ove platforme. Sam edukacijski materijal neće zahtijevati baš nikakvo predznanje te je ideja da se krene od apsolutnih osnova u svakoj od četiri tematske cjeline: 3D modeliranju, elektronici, algoritmu hodanja te izradi mobilne aplikacije. „Prva lekcija bi npr. bila nešto tipa ‘otvori kutiju i izvadi ovo plavo iz kutije. To plavo je servomotor. Servomotor funkcionira tako i tako.’“, objašnjava Fućek.

Interaktivna kampanja
Iako ekipa iz STEMI-ja i sama kaže da je pomalo iznenađena rekordnim rokom u kojem su uspjeli prikupiti potrebna sredstva za svoj projekt na Indiegogou, taj uspjeh ih ipak nije zaprepastio jer nije došao iz vedrog neba već je rezultat gotovo pola godine mukotrpnih priprema i „stotina komunikacijskih sastanaka“. Kompletna kampanja je napravljena s budžetom od nula kuna i svi uključeni u nju su volonteri, odnosno nitko od projektnog tima ne živi od ovog projekta. 

Unatoč tome, riječko-zagrebačka ekipa je naglasila kako su izuzetno motivirani u pogledu uspješnog završavanja svojeg projekta ne samo zbog znanja i iskustava koje zahvaljujući njemu primjenjuju i stječu, već i zato što se nadaju kako će si na koncu ipak moći nadoknaditi dio uloženog vremena. Na Indiegogo su se odlučili iz razloga što s njima surađuju od samog početka – u pripremi za crowdfunding kampanju su među stotinom startupa odabrani kao jedan od 13 koji su prošli posljednju crowdfunding akademiju organiziranu od strane United Nations Development Programmea, a partner tog programa je bio upravo Indiegogo. Uz to što su u kontaktu s direktoricom tehnologije Indiegogoa za Europu, za kampanu na ovoj platformi nisu morali otvarati podružnicu u inozemstvu što bi bio preduvjet za traženje sredstava na Kickstarteru. 

Antun spominje i nekoliko primjera uspješnih Indiegogo kampanja koje su u nešto poboljšanim verzijama naknadno lansirane i na Kickstarteru te nije isključio niti tu mogućnost, iako konkretni planovi za sada ne postoje.
Momentalno su uz već spomenutu identifikaciju korisnika i poboljšavanje svog robota i cjelokupnog proizvoda temeljem povratnih informacija usredotočeni na podizanje svijesti u javnosti o svom projektu. „Možeš imati i najbolji proizvod na svijetu, ali to ti ništa ne znači ako ljudi ne znaju za njega, a zabluda je da se proizvodi sami probijaju na crowdfunding platformama isključivo temeljem svojih kvaliteta“, nastavlja Antun.
Kultura organizacije načina razmišljanja
Pa, u čemu je onda tajna njihovog uspjeha? Kako smo uspjeli saznati – u temeljitoj pripremi i neumornoj interakciji s korisnicima. Uz to što kompletan razvojni tim i još desetak ljudi radi na kampanji i komunicira s (potencijalnim) kupcima tolikim intenzitetom da nitko do sada na odgovor nije čekao dulje od jednog dana, STEMI ekipa je pokrenula i socijalno odgovorni dio kampanje.

Kreativna kampanja
Konkretno, petnaestak firmi je putem Indiegogoa doniralo 35 robota raznoraznim subjektima poput škola po povoljnijoj cijeni u sklopu koje se razvojni tim odriče dijela zarade. Prema Antunovim riječima, upravo je taj „push“ koje su im dale donacije robota bio dovoljan da uspješno krenu s kampanjom te dosegnu svoj cilj u svega tri dana, a nakon deset su već naručeni u 30 zemalja. Motivirani su i iz ideoloških razloga. Kako objašnjava Pavao: „Bura Znanja je napravljena s ciljem otvorenog širenja znanja, to je jedini način na koji društvo može napredovati. Projekt STEMI je nastao upravo s tim ciljem unatoč ograničenim resursima, a ne ponukan eventualnom financijskom dobiti jer niti itko od nas trenutačno od njega živi niti itko ima bogate starce koji će mu dati lovu da radi što hoće.

Širenje znanja je naša dugoročna vizija koja mora ostati za sljedeće generacije. STEMI nije tamo neki robot kojeg neki dečki prodaju da zarade, mi želimo stvoriti kulturu organizacije načina razmišljanja i proširiti naše vrijednosti kroz naš rad na tome svemu jer te vrijednosti će ostati iako se tehnologija stalno mijenja“.
Antun smatra kako su im ograničeni resursi čak i pomogli da inoviraju u nedostatku drugog rješenja te kompletan projektni tim ostavlja dojam ljudi koji uživaju u izazovu.

Unatoč ambicioznim vizijama, STEMI tim o konkretnim dugoročnim planovima za sada ne razmišlja jer, kako kažu, „do sedmog mjeseca sljedeće godine će biti apsolutna ludnica“. U tom periodu moraju proizvesti, testirati i poslati sve kupljene robote, kao i snimiti, testirati i zajedno s robotima poslati sav edukacijski materijal. Što slijedi nakon toga ne znaju ni sami, no s obzirom na njihov pedigre i iskustva, ne sumnjamo da će u tome biti itekako uspješni.