Jesu li IT kompanije spremne za IoT? Istaknuto
Ilustracija
Internet of Things, IoT ili Internet stvari u svijetu nazivaju i "Internet of Everything" ili "Internet of Better Things". Na stranu semantika jer je IoT danas, iz nečega što je prije godinu-dvije bilo u povojima ili najavama, postao stvarnost i naša buduća svakodnevica. Razvoj inteligencije stroja, a da on nije računalo, tablet ili pametni telefon, sve više raste i sigurno će imati ogroman utjecaj na samo postojanje i život većine ljudi na svijetu. Pritom je jedno od glavnih pitanja koje si IT stručnjaci postavljaju vjerojatno: "Što možemo napraviti s pametnim stvarima?" Osim njih, ekosustavi kompanija koje ih okružuju moraju razmišljati kako zaraditi od pametnih stvari i što sve one mogu napraviti za njih i njihovo poslovanje.
U ovom trenutku je na svijetu oko 5 milijardi spojenih uređaja a predviđa se da će ih do 2020. godine biti oko 200 milijardi što je 26 pametnih predmeta po jednoj osobi na svijetu. Iako neki pozdravljaju ovaj trend, drugi su rezignirano komentirali kako ne žele da "njihove traperice imaju senzore". Ipak, čini se da je to neizbježno jer izvješće međunarodne kompanije za istraživanje tržišta Markets and Markets kaže da će IoT do 2017. vrijediti oko 290 milijardi američkih dolara globalno, te rasti 30 posto u svakoj narednoj godini. Ipak, stručnjaci kažu da će pametni uređaji koji će prepoznavati naše potrebe doći tek kroz narednih pet godina, prenosi Computer World.
IoT uređaji će govoriti na više različitih "jezika": Zigbee, 6LoWPAN, Bluetooth/Bluetooth Smart, Wi-Fi, NFC i na mobilnim mrežama 2G, 3G, 4G, LTE itd. a koristiti će ih i da komuniciraju s nama - svojim korisnicima.
Razvoj IoT-a daje veliki zadatak kompanijama, koje će u narednim godinama, osim financija, morati uložiti veliki trud u razvoj npr. različitih vrsta senzora, te u skupljanje, obradu i ponovnu upotrebu podataka koje dobiju od IoT uređaja.
Jedna od glavnih ideja IoT-a, umrežavanje svijeta kako bi on što bolje služio svoje stanovnike, je još uvijek daleko od "stvarnih" korisnika, jer joj se prvo moraju prilagoditi kompanije koje rade na njegovom razvoju. Internet stvari će morati "znati" ne samo gdje se njegov korisnik nalazi, nego i gdje se nalazio, gdje ide pa i u kojem smjeru gleda. Naime, jedna od glavnih ideja je da korisnici više uopće neće morati ići online, nego će se kada nešto zatrebaju, npr. okrenuti prema najbližem uređaju, izgovoriti naredbu i on će potom izvršiti zadano. Zbog toga će kompanije koje se bave ili žele baviti internetom stvari vjerojatno morati napraviti iscrpne analize, strategije i promjene u poslovanju te sklopiti partnerstva s drugim kompanijama koje proizvode IoT predmete.
Koncept pametne kuće koja automatski pali i gasi svjetla ili isključuje zaboravljenu peglu koje smo se sjetili negdje kod tunela Sveti Rok, je još uvijek daleko od komercijalne primjene. Iako mnogi uređaji već postoje, oni su najčešće dostupni "tamo negdje u Americi" i uglavnom rezervirani za građane velike platežne moći, inženjere te developere koji ih razvijaju i testiraju. U svakom slučaju, budućnost slična onoj iz filma Ex Machina nas sigurno čeka, samo se nadamo da će imati sretan završetak.
