40 milijuna eura čeka hrvatske tvrtke s globalnom ambicijom ^Istaknuto

Samo neke od njihovih investicija su u ShoutEm, aplikaciju koja omogućuje stvaranje web aplikacija bez kodiranja, Trapview, tvrtku specijaliziranu na kombinaciji hardverskog i softverskog rješenja koje detektira i otkriva nametnike (primjerice u poljoprivredi), te u naš Degordian, tvrtku koja svojim klijentima nudi potpunu uslugu na društvenim mrežama: od dizajna do oglašavanja.

S Mikužom smo razgovarali o našoj start-up sceni, imamo li potencijala za globalni razvoj, ali i investicije, a otkrio nam je i što je njemu kao investitoru najvažnije prilikom odabira tvrtke koju će financirati.

IT Biz Crunch: Trenutno upravljate fondom koji je po svojoj veličini prvi ozbiljni VC na ovim prostorima, te posebno značajan radi ulaska „javnih sredstava“ samih država u kojima fond djeluje. Smatrate li da regija ima taj investicijski potencijal uopće iskoristiti ta sredstva? Ima li kod nas dovoljno dobrih projekata?

Jure Mikuž: Zanimljivo pitanje. Kad smo mi počeli s tim fondom, mi zaista nismo znali hoće li biti dovoljno materijala i prilika za sve naše investicije. Iskreno, rekli smo: „idemo skupiti dovoljno veliki fond, da ima ekonomskog smisla (jer mali fondovi nemaju baš puno ekonomskog smisla), pa ćemo onda vidjeti i ako ne bude dovoljno materijala i prilika, smanjiti ćemo fond.“

Ali otkad smo počeli, od rujna 2015. godine, iznenadili smo se koliko dobrih tvrtki ima u cijelom prostoru od Hrvatske do Makedonije. Sada smo sigurni da taj fond možemo iskoristiti, i to u ovoj veličini.

IT Biz Crunch: Djelujete u Ljubljani, ali smo pronašli podatak da imate i ured u Tel Avivu?

Jure Mikuž: Ne, više ne, to je malo stariji podatak. Objasniti ću ispočetka: naš prvi fond, kojeg smo osnovali 2008., smo sklopili samo sa slovenskim investitorima. Kad je taj fond počeo s investiranjima primarno smo tražili tvrtke u Hrvatskoj i Sloveniji. To je bio fond od 20 milijuna eura u kojem smo imali 50% udjela iz privatnih investitora i 50% od države. Ovo potonje je bio novac iz Europe koji je u Sloveniji bio namijenjen isključivo za VC fondove. Na tom fondu smo imali jednog venture partnera koji iz Izraela i od njega nismo tražili toliko novac i prilike za investiranje, nego iskustva u investicijama tog tipa. Naime, tada na našim prostorima još nije bilo fonda od kojeg bi mi mogli puno naučiti.

U rujnu 2015. smo otvorili drugi, Enterprise Innovation Fund (ENIF),koji je fond u kojeg je uložila Europska banka za obnovu i razvoj, Europska investicijska banka itd. Za taj fond, s kojim upravlja South Central Ventures, sada imamo urede u Zagrebu, Beogradu i Skoplju, a vrijednost mu je oko 40 milijuna eura. To je ujedno i fond s kojim tražimo najviše projekata u Hrvatskoj.

IT Biz Crunch: Ističete da investirate u A projekte isključivo s 'bridgingom' prema SAD-u. Je li to jedini pravi put do kapitalizacije: odlazak na američko tržište? Zašto ne prema EU? Je li to pitanje naših zakona i mentaliteta ili i drugih faktora?

Jure Mikuž: Ne, to je možda shvaćeno više marketinški nego što je to zaista naša strategija. Ciljamo na tvrtke koje imaju europsku ili, još bolje, globalnu ambiciju, jer znamo da nećemo moći prodavati udjele isključivo tvrtkama u regiji zato što smo ovdje dosta ograničeni u tom segmentu. Zbog toga tražimo tvrtke koje imaju ambiciju da idu globalno, a uvjeti po kojima možemo prodati taj udio su najbolji u SAD-u. Ipak, to nas ne ograničava da ne prodamo negdje u Europu. Ako postoji dobar kupac za naš udio, mi možemo prodati i ovdje, bez ikakvih ustručavanja.

IT Biz Crunch: Što se tiče 'Angel' Investitora u regiji: postoje li oni uopće u našoj regiji i kakva je zapravo njihova uloga prema globalnom tržištu?

Jure Mikuž: Anđeli su vrlo važan dio ovog ekosustava jer oni mogu uložiti u fazama gdje mi još ne možemo uložiti: ulaganje na samom početku kada se još uvijek ne zna puno o nekoj tvrtci. Oni raspolažu sa svojim novcem, mogu investirati u neki projekt koji nama nije zanimljiv jer je previše rizičan. S druge strane, nažalost ih je premalo. To i je naš problem, jer oni koji kod nas jesu anđeli i koji investiraju se ne reklamiraju puno i nemaju puno potencijala da bi mogli investirati u 100 projekata od kojih bi možda 20 uspjelo do te mjere da bi kasnije i mi mogli investirati u njih. Mreža anđela se još uvijek razvija, i siguran sam da će se razviti u idućih 5 godina. Trebamo biti strpljivi i njima pomoći napraviti ekosustav u kojem bi se osjećali sigurni pa da mogu investirati, npr. između 10 i 50.000 eura te pripremiti tvrtke do one faze gdje mi ulažemo.  

IT Biz Crunch: Na nedavno održanom prvom Pioneers of the Balkans mnogi su globalni investitori isticali razlike između investicijske klime u Silicon Valleyu i EU. Jesu li one zaista tako velike?

Jure Mikuž: Najveća je razlika u tradiciji. Tamo investitori ovakvog tipa postoje više od 50 godina, dok se kod nas u Europi to tek razvija. Uz to, ima nekih problema u Europi koji su u Americi odavno riješeni i zbog toga su neke stvari puno jednostavnije tamo. Želim reći da mi možemo preskočiti nekoliko koraka u razvoju, ali ne možemo u 5 do 10 godina napraviti ekosustav kakav postoji u Silicon Valleyu.

Mi smo u tom svijetu i siguran sam da će se to promijeniti ako uspijemo naći nekoliko dobrih tvrtki u Europi koje će dovoljno zaraditi i onda mislim da će se to promijeniti. Do tada je ta razlika još uvijek velika.

IT Biz Crunch: U Hrvatskoj se mnogi mali i srednji poduzetnici sreću s problemima zastarjelih zakona i teške birokracije. Kakva je trenutno situacija u Sloveniji? Ima li uopće razlike?  

Jure Mikuž: Idemo dva koraka naprijed i jedan unazad. S jedne strane neke su stvari jednostavnije danas nego što su bile prije 10 do 15 godina. Primjerice, sama registracija i slični procesi su puno jednostavniji sada. Što se tiče poreza i sličnih stvari, još se ništa nije promijenilo. Veliki problem kod nas, ali i kod vas, su nagrade zaposlenicima. Primjerice, ako bih želio ljude nagraditi s udjelom u tvrtci, odnosno dionicama, to je izuzetno teško napraviti. Puno je jednostavnije, što mi i radimo, da tvrtka poraste do neke razine gdje može dio svojih udjela podijeliti između zaposlenika. U tom slučaju će se najvjerojatnije napraviti holding tvrtka u Velikoj Britaniji ili SAD-u jer se tamo to može puno jednostavnije napraviti. To je samo jedan primjer, postoji još puno drugih.

U Sloveniji imamo velik deficit softver inženjera, ali ne smijemo zaposliti nekoga iz npr. Srbije dok nismo od naše agencije za zapošljavanje dobili potvrdu da kod nas postoji čovjek istih kvalifikacija, kojeg bi tada trebali uzeti prije nego ovog iz Srbije. Zapošljavanje stranaca je kod nas još uvijek veliki problem.

IT Biz Crunch: Kada bi imali zadnjih 1000 eura koje bi morali uložiti isključivo u neki start-up, u koju bi vrstu investirali i zašto?

Jure Mikuž: Zadnji novac bi uvijek uložio u onu vrstu poslovanja koje dobro poznajem i čiju industriju dobro poznajem. Nikad ne bi uložio u industriju koju ne poznajem. To je taj „domain knowledge“, primjerice ako dobro poznajem industriju mobilnih aplikacija uvijek bi tražio tvrtke tog tipa, a ne one koje se bave nano materijalima, zato što o tome ne znam  dovoljno.

S tim bi iznosom investirao maksimalno rizično, jer tzv. „downside protection“ ne funkcionira u našem poslu, tako da oni koji ulažu u jako mlade tvrtke u ranim fazama i traže neku garanciju obično gube svoj novac. Uspješni su oni koji mogu puno riskirati i ponekad im se to pretvori u dobru investiciju.

IT Biz Crunch: Kada razgovarate s nositeljima (founderima) projekata, čije mišljenje vam je najvažnije: tima, voditelja tima, uprave ili potencijalnog kupca?

Jure Mikuž: Najvažnije je mišljenje tima, pod čemu mislim na 'core' tim odnosno foundere. Poželjno je da tvrtka ima više foundera, ne samo jednog, jer je onda i rizik puno manji. Nama je razmišljanje foundera najvažniji dio analize projekta. Ukoliko postoji dobar tim koji se bavi nekim problemom čije rješenje možda danas i nije najbolje, tu postoji šansa da će uspjeti. S druge strane, ako imaju super projekt, ali oni kao tim nisu složni i nemamo baš povjerenja u njih, onda to vjerojatno neće uspjeti.

IT Biz Crunch: Kod vaših odabira za investiranje, radite li razliku između toga je li timu u kojeg investirate  to prvi projekt ili preferirate one koji su barem jednom doživjeli „fijasko“?

Jure Mikuž: Radije bi surađivao s onima koji su nešto prije radili. Ako su i imali fijasko, važno je jedino kako je došlo do toga, što je bio razlog i kako su se ponašali kad je došlo do toga. Ukoliko je bilo sve transparentno i ako nisu nikoga ostavili bez novaca i resursa, onda je to samo pozitivno za daljnje poslovanje.

IT Biz Crunch: Iako ste nam otkrili da ste već pronašli i više nego dovoljno dobrih projekata za investiranje, možete li razjasniti što se događa s novcem ako ne nađete dovoljno dobrih projekata? Vraća li se on osnivačima ili ide u neke druge izvore?

Jure Mikuž: Naglašavam da mi nemamo novac na našem računu. Nama su se investitori obvezali da će uložiti određeni iznos novaca kad ih pozovemo. Primjerice, svaki put kad dogovorimo investiciju pozovemo sve investitore da uplate samo onaj iznos koji nama treba za tu investiciju. Tako da novac nije na našim računima. Ukoliko ne dobijemo dovoljno projekata, onda obaveza investitora prestaje nakon 5 godina.