90 posto elektroničkog otpada se proda na crnom tržištu ^Istaknuto

Elektronički je otpad na dobroj cijeni među švercerima jer se za tonu istog dobije oko 500 američkih dolara, a crna ekonomija na njegovoj preprodaji i ilegalnom bacanju godišnje zaradi oko 19 milijardi američkih dolara.

Zemlje u kojima najčešće završavaju naše stare baterije, monitori, fotoaparati ili mobiteli su Gana, Nigerija i Kongo. Velika odlagališta ilegalnog otpada su i Kina, Pakistan, Indija, Bangladeš i Vijetnam. Šverceri na sve moguće načine preprodaju otpad, a najčešće ih lažno označe kao sekundarne sirovine. Tako primjerice stare baterije označe kao miješani metal, dok katodne cijevi i monitore deklariraju kao komade starog metala. Otpad se iz Europe i Amerike najčešće prevozi u kamionima ili kontejnerskim brodovima prema švercerskim središtima u južnoj Aziji.

Ostali razlozi tako velikog postotka otpada na crnom tržištu su činjenica da mnogi elektronički uređaji u sebi sadrže vrijedne materijale koji se iz njih mogu izdvojiti, poput rijetkih metala, bakra pa čak i zlata. Uz to, šverceri često prevare odlagatelje i naplate sigurno odlaganje i reciklažu, ali ga na kraju ilegalno bace na najjeftiniju lokaciju.

U izvještaju su zemljama članicama poručili da pojačaju svjesnost i savjesnost o zbrinjavanju ove vrste otpada. Također savjetuju bilježenje kojim je putem i koliko elektroničkog otpada došlo u određenu zemlju te ima li njegovo bacanje veze s organiziranim kriminalom. Smatraju da treba pojačati međunarodno zakonodavstvo o zbrinjavanju ove vrste otpada jer ga je zbog razvoja tehnologije sve više - 41 milijuna tona godišnje - a do 2017. bi ga moglo biti oko 50 milijuna tona na godinu.