Menu

Pristup internetu kao ljudsko pravo: razgovor s Valentom Turkovićem iz MeshPointa Istaknuto

Pristup internetu kao ljudsko pravo: razgovor s Valentom Turkovićem iz MeshPointa

Nedavno je hrvatski startup MeshPoint na londonskoj konferenciji The Europas primio nagradu za humanitarnu tehnologiju godine. Ekipa je trenutno u velikoj gužvi pokušavajući uskladiti svoje volonterske humanitarne aktivnosti, uzvraćanje zajednici slobodnog softvera otvorenog koda i osnivanje tvrtke, no ipak smo uspjeli porazgovarati s Valentom Turkovićem, jednim od protagonista ove priče.

izbjeglica

ITBC: Projekt MeshPoint nastao je iz želje volontera iz osječke Otvorene mreže da izbjeglicama ponude slobodan i besplatan pristup internetu, što smatraju osnovnim ljudskim pravom.

VT: Upravo tako.

Na primjeru prolaska izbjegličkog vala kroz Hrvatsku moglo se vidjeti kako su neinformiranost i nemogućnost komunikacije u kriznim situacijama izvor velike nervoze i frustracije.

Da, i to ne samo za izbjeglice, nego i za humanitarce, pošto su i oni bili odsječeni od svojih uobičajenih kanala informiranja i komunikacije. Mi smo se zapravo na kraju puno posvećivali i raznim humanitarnim organizacijama, što nismo uopće predvidjeli da će biti potrebno, jer smo pretpostavljali da će oni to za sebe već sami riješiti svojim sredstvima na neki način. Ali, ispalo je da di ni oni nemaju zapravo nikakva rješenja.

S kakvom ste opremom ispočetka krenuli prema izbjeglicama i koje su bile poteškoće na koje ste naišli?

Mi inače radimo otvorenu mrežu s TP-Link uređajima, koji su jako povoljni, a podržavaju instalaciju OpenWrt-a. Kada se tvornički instaliran firmware zamijeni OpenWrt-om, ovi uređaji postaju jača klasa uređaja, pošto se radi zapravo o čitavom operativnom sustavu, temeljnom na Linuxu. Samom ovakvom softverskom nadogradnjom, uređaj koji inače košta nekih 100, 200 kn postaje možda i deset puta jači.
Koristimo i platformu Nodewatcher, koju razvijaju i održavaju kolege iz Slovenije (wlan slovenija, op. ITBC), a koriste je i druge mreže po Europi, čak i neke američke. Taj softver između ostalog omogućava da se OpenWrt jako jednostavno fleša na te uređaje.
Osim toga, dok je postavljanje jednog hot-spota vrlo jednostavno, postavljanje mreže od 10 ili 20 hotspota bitno je zahtjevnije, a Nodewatcher i to omogućava i olakšava. Mi time težinu postavljanja mreže svodimo na razinu znanja otvaranja Facebook računa. Tko je sposoban otvoriti Facebook račun, sposoban je i kreirati ne jedan, nego i sto hotspota otvorene mreže.
Mi to radimo već godinama i znamo koliko ta tehnologija koju koristimo olakšava postavljanje mreža. Znali smo da ćemo isto moći napraviti i u težoj situaciji i s jako malim brojem stručnjaka. Ja sam bio zapravo jedini s nekim mrežnim znanjem, kako sam Cisco CCNA položio i bavim se mrežama već preko 12 godina. Ostali su bili volonteri od kojih su neki imali neko osnovno znanje, neki nisu imali nikakvo, ali to nije ni bilo nužno. Bilo je nužno samo imati par volontera koji su pomogli tu opremu sklopiti da je možemo onda odnijeti na teren. I to je ta snaga tog softvera i cijelog tog sustava koji koristimo. Zato se on može koristiti u kriznim situacijama – na terenu smo vidjeli da to odmah mogu koristiti i humanitarci i tko god posjeduje osnovnu informatičku pismenost. Ne mora se čekati da dođe netko vrhunski obrazovan da postavi mrežu, nego si je mogu jednostavno postaviti i ljudi sami koji se nalaze u kampu.

Znači li to da ste već imali neki prototip čim ste krenuli prema izbjegličkim kampovima?

Ne, nismo. Prvo s čim smo izašli na teren bilo je TP-Link uređaj, prijenosna baterija za punjenje mobitela i 3G modem. S tim smo išli u Beli Manastir, što je bila prva točka na kojoj su se izbjeglice u Hrvatskoj počele koncentrirati. Mediji su najavili par stotina ljudi, a zapravo je prvi dan već bilo 4000 ljudi. Apsolutno nijedna služba nije bila spremna. Nije bilo kreveta, nije bilo hrane, nije bilo vode – ničega, totalni kolaps. A o komunikaciji tek da ne pričam. Mi smo došli s tim routerom i vidjeli da to ipak ne radi. Razlog je tome bio što je 3G mreža bila preopterećena i modem nije uspijevao uspostaviti vezu prema vani. Drugi dan mi je bivši kolega iz Iskona javio da su obavljali testove na terenu i da 4G mreža radi.
3G je još uvijek najkorištenija mreža u Hrvatskoj pa kad su došle razne službe i policija i vojska i humanitarci itd. – svi su sa svojim mobitelima bili spojeni na 3G, dok je jako malo ljudi već koristilo 4G.
Čim smo dobili tu informaciju krenuli smo u potragu za 4G modemima i s tim smo izašli na teren. I to je radilo jako dobro. Tu smo konačno vidjeli da zaista možemo nešto i pomoć.

To znači da i današnji MeshPoint uređaj sadrži 4G modem?

Tako je.

MeshPoint može funkcionirati kao samostalan access point, a može i kombinaciji s drugim uređajima, radi povećanja raspona i kapaciteta mreže.

Tako je. Mi koristimo Mesh tehnologiju za povezivanje bežičnih uređaja u jednu cjelovitu mrežu. U "mirnodopskim" situacijama mi smo tu tehnologiju već testirali u masovnoj uporabi na velikom osječkom sportskom događaju Pannonian Challenge, gdje dolazi više tisuća posjetitelja i sportaša iz cijelog svijeta. To je velik broju ljudi koji traže internet. Ne bih se bez takvog iskustva i znanja usudio doći pred tolike izbjeglice i obećavati da će to raditi.

uređaj

Međutim, da bismo se spojili na internet, osim vaših rješenja potrebno je koristiti i već postojeću infrastrukturu za mobilnu mrežu nekog ISP-a?

Mora biti neki uplink. Je li to satelitski link, 3G, 4G, optika... nešto mora biti, naravno.

To povlači dva pitanja. Kao prvo, tu je pitanje cijene pristupa internetu za tolike ljude.

Cijena nije bila tako velika jer Hrvatski Telekom preko ljeta nudi SIM kartice s neograničenim prometom za nekih 70 ili 80 kn tjedno. Tako da smo prvih mjesec dana mi to sami plaćali, a onda nam je Iskon ustupio tri SIM kartice na korištenje besplatno. Ja sam bivši djelatnik Iskona, vidjeli su što radimo i jedini su nam ponudili takvu pomoć.

Drugo pitanje koje se tu povlači je funkcionalnost MeshPointa u uvjetima kada je i infrastruktura razrušena, kao što je slučaj u mnogim sirijskim gradovima i ostalim zonama pogođenima ratom, teškim potresom ili sl...

Točno. Mi ne možemo reći da sami pokrivamo apsolutno sve situacije. Ali, postoje druge organizacije, zovu se Disaster Tech Lab i Communication Sans Frontières. To su velike međunarodne organizacije, koje rade nešto slično ovome što mi sad radimo, ali npr. s timom od pet vrhunskih mrežnih stručnjaka i desetak volontera koji sjednu u avion, utovare auto pun opreme i idu gdje treba. Oni su sasvim profesionalan tim, ali oni mogu otići na jednu ili dvije lokacije paralelno, a potrebe su mnogo veće. Njihova je prednost što imaju vrhunske stručnjake, ali nedostatak je logistički, što ti stručnjaci i oprema ne mogu biti istovremeno prisutni na svim lokacijama gdje su potrebni. Mi planiramo dugoročnu suradnju s njima, na način da oni postavljaju potrebne linkove, a nakon toga da ljudi mogu sami s MeshPointom postavljati mreže.
Međutim, u situacijama koje su slične izbjegličkoj krizi u Hrvatskoj, dovoljan je naš uređaj. Tako su nam se javili volonteri sa Lezbosa u Grčkoj da im pošaljemo 3D fajlove da sami isprintaju kućište i sami sklope opremu – to ćemo i napravili. Kažu da kod njih 3G mreža jako dobro pokriva cijeli otok pa će oni moći ovu opremu koristiti i samostalno. No, u situacijama u kojima je neki potres ili rat ili nešto uništilo cijelu uobičajenu infrastrukturu, onda je potrebno tražiti neko drugo rješenje i tu nam je važna suradnja s organizacijama koje to omogućavaju.

Na vašim web stranicama piše da u izgradnji MeshPointa koristite isključivo slobodne, otvorene i lako dostupne tehnologije, možete li nam reći zašto vam je to važno?

Cijeli ovaj projekt ne bi uopće bio moguć bez takve tehnologije. GNU, Linux, OpenWrt, Nodewatcher... Tu ima toliko puno rada različitih ljudi na različitim projektima. Istinita je ona standardna izreka: "stojimo na ramenima divova." Mnogi su prije nas nešto već napravili, što mi sada koristimo. Zato želimo dati i mi, da ovo što mi radimo isto tako mogu i drugi koristiti.

Unatoč tome, na vašim web stranicama još uvijek nije dostupna detaljna dokumentacija dosadašnjeg napretka u radu na razvoju projekta...

Nije, mada je trebala već biti do 1. srpnja... Mali smo tim, a sada smo u procesu otvaranja tvrtke pa imamo puno posla oko rješavanja potrebne papirologije i slično. Bit će uskoro. A već i sada, svakome tko nam se obrati mi šaljemo svu dokumentaciju.
Službeno još nije objavljena, jer i za to treba sjest, složit github account, sve lijepo sortirati itd... Malo posla zahtjeva, a nažalost, imali smo neke druge prioritete koje je trebalo riješiti. Ali to će obavezno sve biti objavljeno uskoro.

Pod kojim uvjetima onda planirate dopuštati korisnicima korištenje vašeg uređaja i pripadajuće dokumentacije?

Bit će pod lincencom Creative Commons By-Share Alike (CC BY-SA). Znači, vrlo slobodna copyleft licenca, što znači da će i eventualne izmjene i nadogradnje drugih korisnika morati također biti objavljene pod kompatibilnom licencom.

izbjeglice

Nedavno ste na konferenciji The Europas u Londonu primili nagradu za humanitarnu tehnologiju godine. Možete li nam reći nešto o tome i kako je došlo do toga?

Mi smo članovi zajednice Techfugees, koja istražuje tehnološka rješenja za pomoć izbjeglicama. Zajednicu je pokrenuo Mike Butcher iz TechCruncha. Mi smo se krajem prošle godine njemu obratili s tom idejom koju imamo i on nas je pozvao u London na drugu Techfugees konferenciju. Mi smo tamo prezentirali svoj projekt kao i svi drugi, no dobili smo jako velik kredibilitet jer smo jedni od vrlo rijetkih koji su tamo nešto prezentirali, a da su to već testirali na terenu, u konkretnoj situaciji. Kroz tu zajednicu smo se onda i prijavili na natječaj za tu nagradu na konferenciji The Europas. Konkurencija je bila jako velika i mislili smo da imamo jako male šanse, ali ipak smo dobili nagradu.

I sada ste u procesu osnivanja tvrtke.

Da, i idemo u smjeru da organiziramo tvrtku kao socijalno poduzetništvo, što znači da dio ostvarene dobiti mora biti uložen u daljnju dobrobit šire zajednice, kao nešto između tvrtke i udruge.

I konačno, sada kad osnivate tvrtku, što će biti s udrugom Otvorena mreža ubuduće?

Udruga ostaje i dalje. Većina natječaja koji su nama od interesa ionako traže da se prijavljuju suradnje dva ili više raznovrsnih entiteta, uključujući tvrtke, udruge, sveučilišta, javni sektor itd. Tako da udruga ni formalno ni praktično nema razloga da se gasi, a nastavit će se baviti aktivnostima kojima se i dosad bavila – promoviranjem i širenjem otvorenih mreža i slobodnog pristupa internetu, kao ljudskog prava.

na vrh članka