Epic F*ckups: Tri CEO-a o svojim najvećim business-failovima ^Istaknuto

Jedan od centralnih događanja VIDI AWARDS BIG3 konferencije bila su i tri izlaganja pod nazivom Epic F*ckups u kojima su CEO Rimac Automobila Mate Rimac, CEO Agrivija Matija Žulj i CEO Entria Berislav Marszalek pričali o svojim poslovnim „failovima“.

Trenutačno vrlo uspješni u hrvatskim okvirima i izvan njih pristali su pričati o svojim pogreškama i to prigodno prije nego što ćemo na konferenciji predstaviti 30 ispod 30, odabir 30 ljudi ispod 30 godina koji su iznimno uspješni i za par bi ih godina mogli zamijeniti u njihovim stolicama. Treba napomenuti da su samo najveći spremni priznati svoje pogreške, a jedan od najvećih hrvatskih tech poduzetnika je definitivno i Mate Rimac, koji je iznio iznimno detaljno slučaj u kojemu je tvrtka više od godinu dana bila „na konopcima“ zbog krive odluke u odabiru investitora.

Rimac Automobili su 2016. krenuli u drugi krug financiranja i dobili su ponudu od Kineza u visini od 30 milijuna eura, no tada se pojavio stanoviti gospodin John čije pravo ime Mate ne želi reći, koji je ponudio puno bolje uvjete za financiranje.

"Bio je u firmi, djelovao impresioniran onim što radimo, pokazao veliki interes za investiranje u firmu i nudio puno bolje uvjete od Kineza. Nama se jako svidio, priča je imala smisla te je imao background koji smo mogli provjeriti. Najvažnije što je rekao, novci su moji i za dva tjedna možemo biti gotovi", navodi Rimac. 

"Kako je nama ponestajalo novaca jer smo očekivali da će u 7. mjesecu biti zaključen investment, mi u desetom jedanaestom mjesecu tražimo tog istog investitora da nam da pozajmicu. To je užasno teško pitati jer to pitaš kad ti je voda do grla. Naravno ne želiš da i investitor zna da ti je voda do grla jer onda si u vrlo lošem položaju. Pitamo ga za investiciju, za bridge loan i kažemo mu kao jedan od razloga da bi nam puno olakšao život i propuštamo prilike jer moramo rasti, moramo prihvaćati nove projekte. Bez kapitala za ekspanziju ne možemo prihvaćati nove projekte, znači propuštamo savršene prilike. Uglavnom, on je pristao na bridge financing, nema problema, novci će doći, sve smo dogovorili dok idemo dalje sa pregovorima za glavnu investiciju. Krajem godine smo imali sve ugovore spremne za bridge financing kako bi dobili novce. U petak smo bili u Zagrebu, potpisali ugovore i on je rekao u utorak su vam novci na računu. Očekivali smo novce, zovemo banku dali novci stižu, zovemo ih svaki dan, banka ne vidi priljeve, rekli su da ih pustimo na miru da će javiti kada novci dođu, a nama već gori pod petama. 

"Mate Rimac: U tom trenutku smo mi bili gotovi. Nismo ništa imali. Dugovi su nam se nagomilali do ovdje, nismo dobavljačima platili, oni su nas zvali, bili smo u banani. Račun nam je bio na nuli"

Ja sam u tom trenutku popisao sve što smo govorili ja i investitor i koji dan ono šta si rekao šta sam ja rekao, vidite dosta sam ovako sistematičan i napravimo taj užasno težak korak, kažemo da ne možemo nastaviti ovaj proces s njime, da moramo odmah krenuti u pregovore s drugim investitorima. Kaos, užas. Ja sam bio zadnji koji je na to pristao, koji je to prihvatio jer smo dali toliko sebe da je bilo užasno teško se povući i reći, ok bacamo sve što smo investirali ovdje i krećemo iz nule. I prihvaćamo da je prevarant, da nas je htio prevarit. Da nas je nasamario, preveslao. Ne samo mene, sve nas u firmi koji smo na tome radili.

Nakon toga Rimac i društvo su se odlučili ponovno obratiti Kinezima koje su jednom već odbili i nakon puno peripetija napokon su uspjeli doći do novca, a usred čitave te priče dogodila se nesreća s Grand Tourom kada je Concept One izletio u zavoju i zapalio se zbog pretjerane brzine i zavoju.

Mate Rimac: Ja uvijek pokušavam shieldat ljude da se ne moraju mučit sa stvarima s kojima se ja moram mučit

"I na kraju u osmom mjesecu dolazi investicija od Camela (Kinezi) od 30 milijuna eura. Znači preko godinu dana smo preživjeli nakon što smo mislili da je sve gotovo.  Kada je novac napokon sjeo toliko smo toga poplaćali, a da je došao tri sata kasnije firme vjerojatno ne bi bilo. Ali i da je došlo tjedan dana kasnije imao bih isti osjećaj koji sam tada imao. Eto to je jedan naš f*ckup koji nas je skoro koštao života, rekao je Rimac.  

Na kraju svojeg izlaganja Rimac je napomenuo:

„Vrlo malo ljudi opće u firmi zna za ovo što sam vam sada ispričao, ne zato što mi išta skrivamo, nije svaki involviran, svaki radi svoj posao i ja uvijek pokušavam shieldat ljude da se ne moraju mučit sa stvarima s kojima se ja moram mučit ili menagement da firma opstaje i preživljava i tako da hvala za ovu priliku da ispričamo tako neku priču koja nije možda tako uobičajena“

CEO Agrivija Matija Žulj na pozornici nam je ispričao kako je nadvladao f*ckup koji je njegovoj tvrtki zaustavio rast: 

Nisam znao ništa o poljoprivredi, a želio sam se baviti time. Mi smo u jednom trenutku s Agrivijem morali promijeniti cijeli poslovni model. Kada smo krenuli s oglašavanjem i prodajom, maksimalno smo se fokusirali na segment online prisutnih malih i srednjih poljoprivrednika. Uložili smo mnogo novca u online marketing, oglašavanje na Googleu, Facebooku, putem content marketinga. Imali smo odličan povrat uloga i na temelju tog uspjeha osigurali smo investicijsku rundu.

Mogli smo dati gas, skalirati do kraja i cijeli biznis model nam se dobrim dijelom temeljio na tome. I onda kad smo uložili značajna sredstva u oglašavanje, krenuo je rast i ‘buf’, plafon. Štogod bismo mi dalje uložili, preko toga nije išlo. Uz to, velike kompanije poput Monsanta počele su jako ulagati u online marketing i prilično je porasla cijena klika u oglašavanju. Kad smo shvatili da ovako više nećemo rasti, počeli smo graditi biznis modele koji se baziraju na postojećim načinima dolazaka do poljoprivrednika. Spakirali smo naš Cloud SaaS softver u kutije i distribuirali ih preko ovlaštenih distributera u ruke poljoprivrednicima.

Ovog puta nismo igrali samo na jednu kartu, pa smo se okrenuli i firmama koje otkupljuju od poljoprivrednika, koje imaju kooperacije i shvatili da s jednim ugovorom možemo doprijeti do 1000 i više poljoprivrednika. Morali smo proći kroz cijelu rekonstrukciju firme da bismo mogli podržati novi poslovni model. Umjesto direktne prodaje poljoprivrednicima (B2C), usmjerili smo se na prodavanje korporacijama (B2B2C), za što smo morali zaposliti prodavače s iskustvom u odnosima s upravama velikih poduzeća. U online marketingu je dotad radilo mnogo juniora, koji su se morali prilagoditi novom procesu rada. 

O svojem f*ckupu je na zanimljiv način pričao Berislav Marszalek, osnivač tvrtke Entrio:   

Projekt u Kupresu. Obaranje Guinnessovog rekorda s najviše ljudi imena Ivan na jednom mjestu. Naš posao je bio akreditiranje, skupljanje podataka i ostalih stvari vezanih za brojanje itd. Sustav koji smo primijenili je funkcionirao ranije, no nikad nismo bili u situaciji s 4 tisuće ljudi. Refreshanje stranice s većim brojem ljudi sve je duže trajalo, a u jednom trenutku sve je krepalo.

Nije dobro završilo. Samim time postoji i sve veća mogućnost da se ugrozi sigurnost ljudi i samih organizatora. Počeli smo ručno popisivati ljude, kao i gospođa iz Guinnessa. No, rekord je bio srušen! Tek kasnije smo shvatili da je problem bio u samom sustavu, a ne u nekim vanjskim utjecajima. Stvarno je bio F*CKUP. No, naučili smo kako ubuduće moramo imati sto dodatnih planova kako nešto ne bi pošlo u potpunosti po zlu.“

Ovaj je trojac podosta naučio iz ovih, ali i drugih pogrešaka koje su neminovne u svim poslovnim procesima. Tako je Berislav iz Entria napomenuo da je ključna stavka upornost-

„Jedina riječ u poduzetništvu koja je bitna jest upornost. Sve se može svesti na upornost. Ja sam tvrdoglav kao mazga i jednostavno nema zida koji neću probiti zato što sam, jednostavno, takav. To me u mnogočemu izvuklo, treba imati vjeru u sebe i gurati dalje. Svaki pad znači da si korak bliže nekom cilju.“

"Berislav Marszalek: Za neke stvari treba jednostavno vrijeme i perspektiva i nije svejedno koliko iskustva imate"

„Baš sam nedavno počeo čitati jednu knjigu o principima u poslovanju Bridgewater Investmenta. Da sam tu knjigu pročitao prije deset godina to mi ništa ne bi značilo. Sad primjenjujem neke stvari sa svojim iskustvima, fuckupima i realnim situacijama s kojima se susrećem. Da sam deset takvih knjiga pročitao prije deset godina bila bi kao lektira u srednjoj školi koju bi zaboravio za tri sekunde.“- rekao je Mate Rimac na okruglom stolu nakon Epic F*ckup izlaganja.

O onome što je najvažnije kada se već dogodi pogreška, Matija Žulj iz Agrivija je rekao:

 „Mislim da će se ovdje složiti svi prisutni, tim je onaj koji izvlači iz bilo kakvih problema. Kada se dogodi nešto, kada netko od nas u timu potone, drugi ga izvuku. Svi se zajedno motiviramo i bez tima apsolutno ne funkcionira. Tim je ključan. Ako pogledamo statistike startupova, svi koji smo pokrenuli nešto bili smo svjesni, uporni opstaju, put nikad nije ravan, uvijek je krivudav. Mi se još uvijek trudimo graditi svoj biznis i rasti.“

"Matija Žulj: Kada netko od nas u timu potone, drugi ga izvuku"

Upravo je Epic F*ckups dio BIG3 konferencije bio odličan uvod za završni dio konferencije 30 ispod 30 u kojem je predstavljeno 30 ljudi mlađih od 30 godina koji već sada imaju uspješan start-up, ili su kvalitetni mladi istraživači, znanstvenici i stručnjaci na područjima ICT-a i tehnologije. Upravo bi iskustvo koje su mogli čuti od ovako uspješnih tech poduzetnika mogli pomoći i 30 nadolazećih snaga hrvatske scene kad se suoče s neminovnim poteškoćama u razvoju projekata.

Nakon Epic F*ckUpsa održalo se događanje 30 ispod 30 na kojem je predstavljeno 30 mladih genijalaca mlađih od 30 godina. Mate Rimac je rekao da je dobro što su imali priliku čuti ove priče o f*ckupima, pa će iz toga izvući neke pouke.